Nemoguće je, čini se, započeti razgovor o ovom posljednjem ciklusu radova Mare Bratoš a da se ne naglasi činjenica njegove različitosti u odnosu na autoričin dosada poznati rad. Riječ je dakako o motivu koji se bitno razlikuje od onih u ranijim njezinim foto-cjelinama u kojima je uvijek bio dominantan ljudski lik: portret, autoportret, akt, autoakt, figura, figuralna kompozicija… , redovno u intimnom okruženju privatnog stana ili domaćeg krajobraza.

Inertna percepcija promatrača s postojećim iskustvom Marine fotografije, bilo da je riječ o laiku ili znalcu, traži odgonetku, a od tumača rada nekakvo opravdanje, gotovo ispriku. Traži uvjerljivu obranu te promjene, potom vezu s dosadašnjim radom.